Zmajeve brazde u Istri
Pod pojmom zmajeve brazde označavaju se tzv. Zemljini meridijani, odnosno energetske linije. Mjestima kroz koje prolaze te linije donose pozitivnu energiju, a posebice jaku takvu energiju imaju mjesta na kojima se križaju te tzv. Zmajeve brazde. Ljudi se na takvim mjestima osjećaju dobro, opušteno i pozitivno, imaju bolju koncentraciju, kreativnost te su tolerantniji.
Naši preci bili su vrlo svjesni tih linija, što možemo vidjeti po tome što su mnoga danas, poznata svetišta podignuta upravo na zmajevim brazdama.
Istra je već u dalekoj prošlosti bila poznata kao mjesto prošarano Zmajevim brazdama, te Motovun kao jedno od mjesta na kojima se brazde križaju.
U Motovunu se križaju čak tri zmajeve brazde te je stoga Motovun, najsnažnije energetsko mjesto u Istri.
Svjetionik rt Savudrija
Svjetionik Savudrija je najstariji aktivni svjetionik na Jadranu, a uz to i najsjeverniji hrvatski svjetionik na sjeverozapadnom rtu poluotoka Istre. Nalazi se na najzapadnijem rtu Hrvatske i visok je 36 metara. Projekt je napravio arhitekt Pietro Nobile po narudžbi tršćanske Deputacije di Borsa (današnje Gospodarske komore) i pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I. Izgradnja je započela u ožujku 1817., a svjetionik je već bio u funkciji u prosincu 1818. Svjetionik je osvijetljen plinom dobivenim destilacijom ugljena i bio je prvi svjetionik na svijetu koji je koristio takvo gorivo. Svjetionik Savudrija i danas privlači posjetitelje svojom ljepotom.
Prema legendi, austrijski grof Matternich na jednom se bečkom balu zaljubio u prekrasnu hrvatsku damu te je samo za nju dao sagraditi svjetionik i pripadajuću mu kućicu. Nažalost, grofova ljubav preminula je od teške bolesti nikad ne ugledavši svjetlost tog predivnog svjetionika. On je postao tek pusto, neiskorišteno ljubavno gnijezdo koje je nadalje služilo samo brodovima. Očajni grof odlučio je nikada više ne posjetiti svjetionik, a mještani se zaklinju da se iz pustog svjetionika i dan danas čuju koraci očajnog grofa koji traži svoju dragu. Ta priča inspirira današnje mlade umaške parove, pa je to mjesto postalo romantična lokacija za ljubavne sastanke.
Dvigrad
Dvigrad se prvi put spominje 879. godine kada vlast preuzima akvilejski patrijarh, no njegovo postojanje zadire još u prapovijest, kao dio nekadašnje gradine u sastavu rimske provincije. I sam njegov naziv govori da su se ovdje prvotno nalazila dva grada. Današnje su ruševine ostaci sjevernijeg grada Moncastella, dok je drugi, Castel Parentino napušten u 10. stoljeću.
Dvigrad preuzimaju Gorički grofovi, a nedugo potom razaraju ga Đenovljani koji ratuju protiv novih vlasnika, Venecije. Mnogi su životi i gradovi izgubljeni u ovom ratu koji se velikim dijelom odvijao u Istri. Castel Parentino najvjerojatnije je tada napušten, a obnavlja se samo Moncastello. Nakon više od stoljeća mira drugu polovicu 16. stoljeća obilježio je neprestani sukob Venecije i Austrije. U to vrijeme hara epidemija kuge, a kasnije i malarije pa 1630. stanovništvo napušta grad i seli se u Kanfanar, a u Dvigradu ostaju samo najsiromašnije obitelji. Zabilježen je podatak da je 1650. godine biskup u Dvigradu blagoslovio samo tri obitelji, a dvadesetak godina kasnije napuštena je i crkva Sv. Sofije, što je značilo da je grad prepušten zubu vremena.
Današnji ostaci predstavljaju vrlo dobro očuvan, tipični srednjovjekovni grad-kaštel. Opasan je dvostrukim zidinama koje su povezane gradskim vratima, kojih je tri kao i obrambenih kula. I današnjim Dvigradom dominira crkva Sv. Sofije koja je smještena na najvišoj točki u gradu, a na istome mjestu je od ranokršćanskih vremena. Građevina sa stilskim oznakama romanike sadašnji impozantni trobrodni oblik dobiva u 13. stoljeću, a ispred nje je glavni gradski trg s gradskom palačom. U zapadnome dijelu grada nalazile su se prostorije za vojnu posadu, dok je jugozapadni bio namijenjen obrtnicima. Preostali, podosta velik, prostor zauzimale su kuće za obične građane.
_(Large).jpg)
Mirna
Područje današnjeg toka rijeke Mirne spominje se u mnogim antičkim pričama i legendama. U jednoj od ovih mitoloških priča, govori se da su grčki moreplovci Argonauti oko 1200 godina prije Krista u Kalhidi, na crnomorskoj obali Male Azije, oteli zlatno runo i Crnim morem preko rijeke Ister (današnji Dunav) dospjeli Savom do alpskih obronaka u Sloveniji. Podzemnim su se vodama spustili do rijeke Mirne i tu na obroncima osnovali svoje utvrde i nastanili se. Otuda i ime Istri. Riječ je ovdje o iskrivljenom starogrčkom poimanju prostora koji su i kasnije obavijeni zabludama. Sličnosti imena Mirne (Ister) i dunavskog ušća „Istros“ tako prozvanog po ondašnjoj naseobini slijedili su i mnogi pisci. Naravno da u predaje i legende ne moramo vjerovati, ali činjenica je da su se u brončano doba na brežuljcima iznad rijeke Mirne pojavile gradine.
Motovun
Motovun je popularna turistička destinacija koja je danas na glasu kao centar hedonista iz cijeloga svijeta. Jedna legenda kazuje kako su podno Motovuna plovili mitski likovi Jason i Argonauti, dok druga prve ljude na tom području stavlja u razdoblje oko 3500. godine pr. Kr. Na vama je da na ovim prostorima pronađete svoju Motovunsku priču.
Stara legenda kazuje kako su nekoć davno u dolini rijeke Mirne živjeli divovi. Bili su toliko veliki da su gledajući gradove na brežuljcima nad Mirnom, jedan drugom iz ruke u ruku dodavali alat i veliko kamenje. Jedan od gradova kojeg su u to legendarno doba Dolina Mirne izgradili divovi bio je i Motovun. Mnogo kasnije, kad su Istru naselili i obični ljudi, divovi su počeli nestajati, no u legendi i pričama Vladimira Nazora ostao je zapamćen motovunski div Veli Jože, koji je bio toliko velik i jak da je golim rukama mogao zatresti zvonik motovunske crkve.
Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijih istraživanjima "New Age" znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svoj položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. "Zmajevih brazdi". Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve "brazde" sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, "dišni otvor" planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju. Možda je i to razlog mnogim motovunskim okupljanjima i kreativnim druženjima ljudi iz cijeloga svijeta.
Svetvinčenat
Kaštel Morosini-Grimani jedan je od najsačuvanijih kaštela na poluotoku i najveća je svetvinčenska građevina koja već stoljećima čini simbol mjesta i odredišta. Tijekom stoljeća, kaštel se postepeno razvijao i nadograđivao, a sve je započelo s obitelji de Castro Pola kada je na mjestu palasa kaštela sredinom 13.st zapravo funkcionirao domus (kuća) istoimene obitelji. Obitelj de Castro Pola činila je feudalne posjednike Svetvinčenta i okolice od 13.st. pa sve do 1467.godine kada posjed prelazi u ruke obitelji Morosini.
Najdominantniji element svetvinčentskog naselja ujedno je sa sobom nosio i višeznačnu simboliku. Njegov se nastanak pripisuje spajanju tradicije ladanja, poljoprivredne ekonomije te obrambene funkcije. Sagrađen na rubu tzv „Žlinje“, na pomalo uzdignutom mjestu, kaštel biva smješten na mjesto otežanih napada. Ubrzo se podiže i obrambeni zid na sjevernom dijelu, a svaka sljedeća gradnja prati obrambenu funkciju i koristivost kaštela. S obzirom na blizinu granice (Austro-ugarske i Mletačke), kaštel je bio sjedište vojne posade, a kao granična utvrda mletačkog dijela Istre, kaštel je povremeno služio i kao glavno sjedište vojnih operacija u sukobima protiv Austrije. Unutarnje su zidine stoga služile da čuvaju ljude i zalihe hrane prilikom opsade, posebice i iz razloga jer je Svetvinčenat bio sjedište velikog feuda-poljoprivrednog posjeda gdje se nalazio fontik, odnosno spremište žitnih zaliha.
Zvjezdarnica Višnjan
Zvjezdarnica Višnjan ustanova je registrirana 1992. godine, kao javna zvjezdarnica. U znanstvenom smislu, glavno područje rada su mala tijela Sunčeva sustava i njihove interakcije sa Zemljom – asteroidi, komete, meteoroidi.
Jačanjem svjetlosnog onečišćenja, znanstvene aktivnosti Zvjezdarnice Višnjan sele se na novu lokaciju, tri kilometra sjeverno od Višnjana, na brdo Tičan. Gradnja Zvjezdarnice Tičan započela je 1998. godine, a 2002. montiran je metarski teleskop imena Dagor. Prvo svjetlo u probnom radu ostvareno je 2014.
Krajem 2017.-te sve potrebne radnje za puštanje u pogon teleskopa su okončane i Zvjezdarnica Višnjan započinje s radom te u vrlo kratkom roku postaje jedna od najproduktivnijih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčevog sustava.
Zvjezdarnica Višnjan se u nepune dvije godine rada pozicionirala na 15. mjesto u svijetu po broju objavljenih asistencija u određivanju orbita novootkrivenih opasnih objekata u ukupnom poretku. Ako pak pogledamo podatke samo za posljednje dvije godine, od kada je teleskop i stavljen u funkciju, Zvjezdarnica Višnjan je na visokom 3. mjestu.
Fažana
Ribarsko mjesto Fažana najpoznatije je po svojoj luci, početnoj točci za plovidbu na Brijune, ali je i samo zanimljivo i vrijedno barem nekoliko sati vašeg vremena prije ili nakon broda za taj obližnji nacionalni park.
Pula
Amfiteatar u Puli ili pulska Arena (u narodu poznata i kao Divić-grad) najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu. Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago Hrvatske,
Ližnjan
Najistočniji dio poluotoka Istre
Svetica, Monte Madonna ili "Čuvarica Kvarnera", visoko je brdo koje se svojim impozantnim položajem nametnulo nad cijelim prostorom jugoistočne obale Istre i plovnim pravcima duž istočne obale Jadrana.
Za Monte Madonnu je važno reći da je i prapovijesni lokalitet s kontinuitetom življenja još od antičkog doba. Srednji vijek je vrijeme nastanka intrigantne legende o kojoj govori druga tabela i koja se stoljećima prenosi s pokoljenja na pokoljenje lokalnih stanovnika. Prema toj legendi, strahotni je zmaj, držeći u strahu obližnji Šišan i njegove stanovnike, obitavao u dubokoj jami usred brda Monte Madonna sve dok ga, uz pomoć Bogorodice, života nije lišio hrabri otac šišanske djevojke. Ona je, kao i mnoge njezine prethodnice, trebala biti žrtvovana okrutnom zmaju
Učka
Učka je najviša planina istarskog poluotoka u zapadnoj Hrvatskoj. Pruža se uzduž opatijske rivijere.
Najviši vrh Učke zvan Vojak visok je 1396 m, a s kulom 1401 m. Njegovo je tjeme kamenito, na kome je razgledni toranj – vidikovac. Sagrađen je 1911. od kamena, visok je pet metara, a s njega se pruža najljepši vidik u Istri. Za lijepa vremena vide se Istra, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Ćićarija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.